Uvod u triatlon
Triatlon je jedinstvena aktivnost. Prilagodljiv je, inkluzivan i fleksibilan. Ljudi svih uzrasta, sposobnosti i prethodnih sportskih iskustava mogu učestvovati u triatlonu, i to je sport koji naglašava da je bitnije “učestvovati nego pobediti”. Podstiče se izazov, lično postignuće i zdrav način života. Triatlon, podstiče sve kategorije sportista i stare i mlade sportiste i početnike vrednosti i filozofiju ovog sporta. Triatlon predstavlja modelovane komponente zdravog načina života. Što je još važnije triatlon ohrabruje da se zabavljate. Triatlon je multidisciplinarni sport koji uključuje kontinuiranu trku na različitim rastojanjima u tri discipline plivanja, vožnje biciklom i trčanjem, ali je mnogo više od svega toga. Kao i veštine prelaska između disciplina plivanje-vožnja biciklom (T1) i vožnja bicikla-trčanje (T2), takođe vam je potrebno poznavanje sporta, pravila trkanja, veštine treniranja, etika i potreba za sigurnim i ravnopravnim treniranjem.
Istorija triatlona
Poreklo triatlona je nas vraćaju u Francusku početkom 20. veka, ali moderni triatlon ima svoje poreklo na zapadnoj obali Amerike 1970-ih, kada su grupe plivača, biciklista i trkača počele da kombinuju sportove kako bi se trkali jedan protiv drugog. Prvi zvanični triatlon održan je u San Dijegu, u Kaliforniji 24. septembra 1974. godine. Organizirao ga je San Diego Track & Field Club kao alternativa kompleksnim treninzima na stazi. Trka koja se održala u San Diegoovom Misijskom zalivu, sastojala se od trčanja od 5,3 milja, vožnje bicikla od 5 milja i 600 jardi plivanja u zalivu. Ukupno 46 učesnika je završilo trku. Triatlon je brzo porastao od svojih skromnih početaka u San Dijegu i za nekoliko godina postao jedan od najbrže rastućih sportova širom sveta. Međunarodna unija triatlona osnovana je 1. aprila 1989. godine na prvom ITU kongresu u Avinjonu u Francuskoj. Ukupno 30 nacionalnih federacija prisustvovalo je inicijalnom kongresu i napravljene su pripreme za prvo svetsko prvenstvo u sportu koji se održava u Avinjonu u avgustu 1989. godine. Na ovom sastanku, olimpijska distanca je ustanovljena na 1,5km plivanja, 40km bicikla i 10km trčanja. Triatlon je zvanično dodat u olimpijski program od strane MOK-a na Kongresu u Parizu 1994. godine. Triathlon je debitovao na Olimpijadi 2000. godini u Sidneju, a švajcarska triatlonka Brigitte McMahon i kanadski triatlonac Simon Whitfield osvajači su prvih zlatnih medalja na Olimpijadi. Paraolimpijske igre u Rio takođe su prve odkad je paratriathlon ušao na najviši nivo sporta.
Šta je triatlon?
Takmičari se takmiče protiv vremena, koje počinje da se računa od trenutka kad trkači uskaču u vodu i zaustavlja se kada pređu ciljnu liniju. Ovo uključuje razdvajanje vremena za svaku od posebnih disciplina. Iz tog razloga, triatlon se može smatrati sportom sa “četiri discipline”, gde je četvrta disciplina poznata kao tranzicija. Tranzicija je deo trke kad takmičari prelaze sa plivanja u vožnju bicikla (T1), kao i iz vožnje bicikla na trčanje (T2).
Kako triatlon zapravo funkcioniše?
Triatlon je prilično neobičan zbog toga što se zapravo ne radi triatlon tokom treninga. Ceo triatlon se generalno radi na dan trke. U suštini, prvo se pliva pa vozi bicikl, a zatim trči sve to bez zaustavljanja između disciplina! Kao i u svakom sportu postoje pravila, treba da ih budete svesni i da sprečite dobijanje penala tokom trke. Neka zajednička pravila za početnike su:
- Nema pomoći sa strane (niko ne može držati vašu opremu ili pomoći bilo kakvim asistiranjem!).
- Nema golotinje!
- Broj trkača mora biti uvek vidljiv (nazad za biciklizam i napred za trčanje).
Format triatlona
Discipline | Opis | Slika |
---|---|---|
Plivanje | Triatloni uglavnom započinju plivanjem u bilo otvorenoj vodi (jezera, reke, okean, more, itd.) Ili u bazenu. Plivanja mogu biti različitih oblika. Trke u otvorenim vodama, sportisti započinju istovremeno u masovnom startu ili u talasima zbog sigurnosti. U bazenima sportisti započinju jedan po jedan, u malim grupama, ili svi zajedno ako ima dovoljno prostora. | ![]() |
Tranzicija (T-1) | Nakon plivanja, sportisti izlaze iz vode i započinju vožnju bicikla. Ovo se zove T1. Sva oprema sportista postavljena je u oblast tranzicije, koja tokom trke postaje centralni fokus. Tranziciona područja su obično pravougaonih oblika i svi sportisti prolaze istu udaljenosti tokom trke kako bi prošli kroz tranziciju. | ![]() |
Biciklizam | Sledeći je deo vožnje bicikla. To je deo triatlona koji se generalno odvija na javnim putevima i često je zatvoren za saobraćaj. Veliki parkovi sa adekvatnim putevima mogu biti pogodni za učesnike u saobraćaju. Staze mogu biti kružne, pravolinisjke ili neke druge varijacije. | ![]() |
Tranzicija (T-2) | T2 je druga tranzicija, prelazak sa bicikla na trčanje. U većini triatlona, sportisti ostavljaju svoj bicikl u položaj u kom su ga za zatekli nakon plivanja. Obično sportisti menjaju obuću koju koriste za vožnju bicikla onom za trčanje u T2. | ![]() |
Trčanje | Trka se završava trčanjem. Staze za trčanje su različite i često uključuju različite vrste podloga. | ![]() |
Tranzicija kao 4ta disciplina
Tranzicija se često naziva i “četvrta disciplina” u triatlonskim trkama. Tranzicija uključuje promenu iz jedne discipline u drugu i stoga uključuju specijalizovane veštine vezane za opremu. U tradicionalnom triatlonu postoje dva prelaska između disciplina: tranzicija 1 ili (T1) koja je plivanje-vožnja bicikla i tranzicija 2 (T2) vožnja bicikla–trčanje: tranzicije su jedinstvene za sportske događaje i odigravaju se između disciplina. Triatlonci “prelazak” iz jednog sporta u drugi obeležavaju menjajući opremu u tranzicionom delu. Oblast tranzicije je žarište trke, gde se drži oprema tokom trkanja. To je obično uzbudljivo, haotično i ludo mesto. Sportisti koriste više finih motoričkih veština i izvode specifične veštine poput stavljanja kaciga i obuvanja sprinterica (specijalna obuća za vožnju bicikla); skidanje kape i naočara za plivanje i pomeranje bicikla sa i na ‘držače’ (stalke) za biciklove.
- T1: Prelazak sa plivanja na bicikl počinje kada sportisti napuštaju vodu i počnu da trče uzbrdo ili na različitim terenima kao što su pesak, trava, asfalt i druge površine, dužina tranzicije je između 25 i 500 m!
- T2: Prelazak sa bicikla na trčanje počinje čim triatlonci siđu sa svog bicikla i često je put kraći od T1.
U zavisnosti od trke, veštine uključene u tranziciju mogu uključivati:
- Skidanje odela za plivanje, kapicu i naočare za plivanje.
- Stavljanje i skidanje kacige, biciklističke sprinterice.
- Obuvanje trkačkih patika, stavljanje broja oko struka, trkačkog kačketa.
- Možda oblačenje jakne, čarapa i druge odeće.
- Šetanjei ili trčanje sa biciklom.
- ‘penjanje’ i ‘silaženje’ sa bicikla.
- Skidanje bicikla sa držača i ponovno postavljanje bicikla.
Tranzicije zahtevaju od triatlonca da bude miran i staložen u svojoj praksi, dok se i dalje kreće što je brže moguće. Nijedna tranzicija nije ista; u tranziciji ima mnogo varijabli, tako da triatlonac mora biti pripremljen na sve. Na primer, uobičajeno je da se oprema premešta ili menja. Mnogi treneri potcjenjuju važnost prakse tranzicije, posebno u promenljivim okolnostima. Važno je da se praksa tranzicije integriše u trening, praktikujući je kroz različite scenarije. Nesigurnost koja se javlja u tranzicijama se obično odnosi na učesnike koji pokušavaju da žure što rezultira ometenost, padovima ili sudaranjem sa tuđom opremom ili pojedincima.
Distance trka
Trka | Plivanje | Biciklizam | Trčanje |
---|---|---|---|
Super sprint | 400m | 10km | 2.5km |
Sprint distanca | 750m | 20km | 5km |
Standardna (Olimpijska) distanca | 1500m | 40km | 10km |
‘Ironman’® distanca | 3800m | 180km | 42km |
Često se duge trke nazivaju “triatlonima na daljinu”, od kojih neki mogu biti pod oznakom Ironman®. Pošto je počela kao izazov između grupe mornaričkih vojnika, Ironman® je postao jedan od najistaknutijih događaja izdržljivosti na svetu. Ironman je prvobitno kombinacija Waikiki Rough Water plivanja, vožnja bicikla kao na biciklističkoj trci oko Oahu i Honolulu maratonskog trčanja.
Triatlon ima odvojene kategorije za sportiste sa invaliditetom (paratriatlonci), elitni sportisti i sportiste starosne grupe (od 8 do preko 85 godina!), i svi imaju preporučene trke za svoje uzraste.
Drugi fromati trka
Duatlon
Duatlon je aktivnost koja kombinuje trčanje i biciklizam u jednom događaju. Duatloni pružaju odličnu opciju za ljude koji nisu u mogućnosti da plivaju, ili koji ne uživaju u vodi, ili u područjima gde nema mesta za plivanje jer vremenski uslovi nisu pogodni za plivanje. Događaj ima tri segmenta: trčanje – vožnju bicikla – trčanje
Zimski triatlon
Zimski triathlon, obično se plivanje zamenjuje kros skijanjem. Za ovaj triatlon je potreban sneg ili led, ali se trčanje i vožnja biciklom mogu odvijati na drugoj površini. Događaj ima tri segmenta: trčanje – planinski bicikl – kros skijanje
Kros Triatlon
Kros triatlon, ili X-tri, je off-road triatlonska disciplina gde se pliva preko 1 kilometra (km), 20 do 30km planinskog bicikla i 6 do 10km trčanja. Ova disciplina se pojavila 1996. godine na trci u Maui, na Havajima, a kasnije se razvila u svetski poznatu XTERRA seriju. Događaj ima tri segmenta: plivanje – planinski bicikl – kros trčanje
Akvatlon
Jedan od najjednostavijih oblika multisporta. Akvatlon se sastoji od plivanja i trčanja. Zvanične distance za godišnja svetska prvenstva ITU su trčanje od 2,5 kilometara, 1km plivanja i 2,5km trčanje (drugi put). Napomena, u nekim zemljama može biti samo plivanje, a zatim trčanje. Događaj ima tri segmenta: trčanje – plivanje- trčanje
Mešana štafeta
Format štafeta je vrlo uzbudljiv. Ono je energično, uzbudljivo, beskompromisno i puno akcija. Ovaj inovativni format poznat i kao 4XMešana Štafeta, tim se sastoji od dva muškarca i dve žene. Svaki sportista završava “super-sprint” triatlon (plivanje, vožnju bicikla i trčanje) zatim predaje štafetu drugom kolegi iz tima. To je neprekidna akcija od samog početka, a tempo je furiozan. Mešovita štafeta je ušla u olimpijski događaj u Tokiju 2020. Trka ima tri segmenta za svakog takmičara: 4 x plivanje-vožnja bicikla-trčanje
Ko je triatlonac?
Kada od neke osobe izvan sporta zatražite da vam opiše ko je triatlonac, verovatno će koristiti neke od sledećih opisa:
- Super kondicija.
- Olimpijac.
- Pobednik.
- Lud za sportom.
- Mišićav.
Kao insajderi u sportu, znamo da postoje triatlonci koji ispunjavaju sve gore opisano, triatlonce možete naći u svim osobinama, gabaritima i onih koji imaju lične ciljeve od završetak sprint triatlona do onih koji žele da se kvalifikuju za Ironman® na Havaijma. Trener mora prepoznati i poštovati sve ciljeve sportiste, ali i sportista da ima odgovornost da izabere ostvarujući cilj Hajde da razmotrimo neke od osnovnih zahteva triatlonaca i polaznu tačku trenera triatlona. Većina ljudi će doći u sport sa nekim iskustvom barem jedne od disciplina, ali može imati vrlo ograničeno iskustvo u ostalim. Sledeća lista pokazuje zahtevane standarde koje treba da ispoštuje svaki triatlonac, koji nisu visoki:
Plivanje:
- Imaju osnovne veštine plivanja (plutajuće, pouzdanost u vodi).
- Idealno da može plivati kraul tehnikom – čak i samo 1 dužinu bazena.
Vožnja bicikla:
- Može voziti bicikl.
- Imati svest o dešavanjima na putevima.
Trčanje:
- Može da džogira / trči.
- Udaljenost nije relevantna – može da istrči 5 kilometara bez potečkoća.
Treniranje i učenje su veoma slični, međutim, trener triatlona možda nije dovoljno upušten u učenje nekoga da pliva, ili učenje nekog osnovnim koracima vožnje bicikla. Ako osoba zahteva ovakav nivo podrške (učenje plivanja i ravnoteže na biciklu), oni bi trebalo da budu upućeni kod specijalista (trenera) za plivanje (tehnike plivanja) i savladavanje osnovnih stavki vožnje bicikla. Postoje ljudi koji možda nemaju fizičku sposobnost da plivaju, vože bicikl ili trče koristeći standardnu opremu, ali svako ko želi da bude sposoban da učestvuje u triatlonskim aktivnostima mora da zna osnove sva tri sporta. Paratriatlon je dobro razvijen i može podržati sportiste i trenere kako bi osigurali da je ovaj sport bude još otvoreniji i dostupniji. Trener mora biti sposoban da prilagodi treninge kako bi oni zadovoljili potrebe triatlonca.
Status takmičara
Triatlonci spadaju u niz kategorija, a to su:
Početnici: prvi put učesnici.
Age-Grupa: Triatlonci koji nisu profesionalni, ali su strastveni u vezi sa sportom. Ove osobe su orijentisane na performanse. Sistem starosne grupe vam omogućava da se takmičite sa drugim triatloncima učesnicima istog uzrasta (u okviru grupe sa razlikom od 5 godina) i istim polom. Svetsko prvenstvo u triatlonu i duatlonu daje svim triatloncima priliku da imaju svoju kategoriju starosne grupe, kao i elitnu kategoriju.
Elitni takmičari: profesionalni triatlonci ili paratriatlonci koji se takmiče na međunarodnom nivou.
Sportisti su podeljeni u grupe po godinama:
Grupa | Godine | slika |
---|---|---|
Omladina | 15-16 | ![]() |
Juniori | 17-19 | ![]() |
Seniori | 20-39 | ![]() |
Veterani | 40+ | ![]() |
Pravila triatlona
Kao i svi sportovi i triatlon je regulisan pravilima koja se primenjuju na sve trke koje potpadaju pod upravljanje svakom nacionalnom federacijom ili Međunarodnim savezom triatlona za međunarodne trke. Postoje neka zajednička pravila za koja je većina konkurenata čula, a i neka manje poznata, koje su ipak važna.
- Drafting – u mnogim trkama takmičari ne smeju da se vože direktno iza bicikliste ispred tokom celog biciklističkog segmenta.
- Linije tranzicije – učesnici trke mogu biti na ‘svom biciklu’ samo s jedne strane sekcije te linije.
- Pravila za kacigu – učesnici moraju imati kacigu i staviti je na glavu kad stupe u kontakt sa svojim biciklom.
- Nema slušanje muzike tokom trke i nema golotinje.
Međutim, postoji značajan broj drugih pravila, koji uključuju specifične definicije o tome koja oprema je dozvoljena i kada, specifična pravila za različite vrste trka. Triatlonci bi trebalo da ulože trud i da nauče i razumeju većinu pravila. Prvi korak je da pročitate i proučite pravila sporta, koja se nalaze u pravilniku.
Međunarodna triatlonska unija
Udžbenik za osposobljavanje trenera triatlona
- Introduction to WORKOUT - May 14, 2022
- Prvi Ironman u brojkama - February 24, 2022
- Šta je RPE? - October 15, 2021